koje obveze imam kao proizvođač private label proizvoda

Privatna marka znači: proizvođač, sa svim obvezama koje s tim dolaze

Tko proizvod naruči od treće strane i ga stavi na tržište pod vlastitim imenom ili markom, smatra se proizvođačem prema GPSR — nije distributor ili uvoznik, čak ni ako je tvornica u drugoj zemlji i sva proizvodnja tamo se odvija. To je upravo pravilo vlastite marke koje se stalno ponavlja na ovoj platformi: nije bitno tko je proizvod fizički napravio, već čije ime ili marka je na njemu. Internetska trgovina koja samo preslika logo na gotov kupljeni proizvod pada pod isto pravilo. Tko nije siguran primjenjuje li se to i na njihovu situaciju, može to provjeriti kod Jesam li proizvođač ako postavim svoju marku na kupljeni proizvod?.

Kao proizvođač dolaze niz obveza koje distributor nema: izrada tehnične dokumentacije, provođenje analize rizika po proizvodu, osiguravanje ispravnih uputa i upozorenja na jeziku potrošača, te održavanje registra pritužbi. Pri dostavi grčkim potrošačima to znači oznake i informacije o proizvodu na grčkom jeziku — engleski ili njemački nisu dovoljni. Distributor koji privatnu marku proizvoda samo ponovno prodaje bez mijenjanja marke ili imena ostaje distributor i ne nosi te obveze proizvođača; razlika između uloga nije dakle samo formalnost već određuje koje se obveze primjenjuju, odnosno ne primjenjuju, kao što je opisano kod Koje obveze ima distributor prema GPSR-u?.

Gdje je to utvrđeno: članak 3 i 13 Uredbe

Članak 3 Uredbe (EU) 2023/988 definira pojam proizvođača, a članak 13 jasno određuje tko se osim toga smatra proizvođačem — uključujući onoga tko proizvod stavi na tržište pod vlastitim imenom ili markom ili nakon stavljanja na tržište bitno izmijeni proizvod. Članci 9 do 12 iste Uredbe dalje razrađuju koje konkretne obveze pri svakoj ulozi dolaze, s jasnom razlikom između onoga što se očekuje od proizvođača i distribuatora.