Što mora biti na etiketi mog proizvoda?

Naziv, adresa i upozorenja trebaju biti na etiketi

Na etiketi (ili ambalažu, ili priloženom dokumentu ako je sam proizvod premali) u većini slučajeva trebaju biti naziv ili marka proizvođača, poštanska adresa na kojoj se može kontaktirati, način identifikacije proizvoda (vrsta, serija ili serijski broj) i upozorenja ili sigurnosne upute koje se odnose na proizvod. Ova obveza leži na proizvođaču, kako je navedeno u članku 9 Uredbe (EU) 2023/988. A tu se nalazi iznenađenje koje većina poduzetnika ne zna: tko proizvod prodaje pod vlastitim nazivom ili markom, sam se smatra proizvođačem — čak i ako je proizvod napravljen negdje drugdje i na njega je samo postavljen vlastiti logo, ili ako je bitno promijenjen. Tko to čini, stoga nosi obvezu označavanja iz članka 9, a ne lakšu ulogu distributera.

Uvoznik koji proizvode s područja izvan EU unosi na tržište provjerava postoji li ta etiketa i je li potpuna, te dodaje vlastiti naziv i adresu (član 11). Distributor — tko proizvod od proizvođača ili uvoznika iz EU jednostavno dalje prodaje bez postavljanja vlastite marke — nema upravo ovu obvezu: samo provjerava postoji li etiketa, bez da je sam trebao sastaviti. Jeziku upozorenja prati potrošač, ne prodavač: u Nizozemskoj je to nizozemski, u Njemačkoj njemački, a u Belgiji nizozemski, francuski ili njemački ovisno o jezičnom području — web-trgovina koja opslužuje cijelu Belgiju stoga u praksi trebao dva jezična verzija.

To proizlazi iz članaka 9 i 11 Uredbe

Sadržaj etikete i podjela uloga iza nje navedeni su u članku 9 (proizvođač) i članku 11 (uvoznik) Uredbe (EU) 2023/988. Koji jezik upozorenja trebaju imati, odredili su po državi članici na temelju konzumentskog jezika tamo.